Nastanak plijesni
Kako ne bismo ostali bez zraka
Većinu vremena našeg života provodimo u zatvorenim prostorima. Najčešće s modernim, toplinsko izolacijskim prozorima, koji praktički uopće ne puštaju zrak unutra. Međutim, svakim udahom trošimo kisik i izbacujemo tako vlagu, opterećujemo prostor ugljik-dioksidom i dušikovim oksidom iz boja, a sredstvima za čišćenje pridodajemo svemu navedenom.
Kako ne bismo ostali bez zraka i kako porastom vlage na zidovima ne bi nastajala plijesan, moramo zračiti prostor. S vremenom plijesan napada zidove, a time i naše dišne putove, naše zdravlje. Onaj tko misli zagušljivi zrak izbaciti otvaranjem prozora automatski baca novac kroz prozor. Šteta za skup zrak koji se grijanje.
Vodena para i vlaga odnosno kondenzacijska voda se talože na hladnim površinama. Relativna vlaga iz zraka u sobama bi trebala iznositi ispod 70 %. To je dobro za naš dišni sustav te sprječava nastanak plijesni.
Plijesan koja voli vlagu nije samo trn u oku već je opasna kako za zidove, tako i za zdravlje.